abdulah sidran
brauning 7 65 vjezba gazanja drhti gavrilova ruka
lyrics

Bože, pa još nisam spreman! Toliko sam

vježbao dušu, a evo: sav drhtim. Sav drhtim,

a znam: ubiću. Koliko još samo hitaca probnih,

prije onog što slediće bubnu opnu svijeta?

Stablo predamnom: frca iverje i miris se smole

širi uokolo. Cvili zguljena kora hrasta, što

dah mu i smrt na čelu ćutim, dok ruka

odskače uvis. Treba duboko udahnuti vazduh.

Čeljusti me bole, i trnu, toliko već dugo

stisnute vilice držim. Odjekuje šuma topčiderska,

prazni se šaržer, i jednako prazni mi se duša.

Čemu se ovo učim? I bez mene, jednako trajao

bi svijet, i druga se ruka dizala, istu

ispunjujuć svrhu. - Treba pucati, ne misliti

ni o čemu. Ponovo, nek ulazi metak u hrastovo

tijelo, ko u matericu! Kušah li, Bože, išta

od svijeta? Toliko sam gladan, i tako sit

u istom času. Tako odlučan i tako slomljen.

Bolesna je ovo žudnja, ali mrtav, znam,

pucaću od zdravlja. Sad moram biti miran:

trajaće kratko, ko vađenje zuba. Potom, sve

će mi biti svejedno, jer drukčije biće sve

u stropoštanom svijetu...

Sa stabala, u strahu, prhnule su ptice. Cjelivam vrelu cijev

revolvera i evo miran sam sasvim. Samo